Zašto je drag kultura toliko voljena?
Drag, drag queens i drag kings, kraljice i kraljevi draga, donedavno su bili smatrani samo supkulturom LGBTIQ+ zajednice. Iako povijest drag performanse doseže sve do Shakespeareovih premijera predstava koje će tek postati klasici: s velikim muškarcima u nježnim haljinama i šminki recitirajući Ofelijine misli.
Drag kultura nije oduvijek bila toliko glamurozna i dočekana s oduševljenjem – i naravno i danas je sputana strahovima s kojima se nose žene i LGBTIQ osobe – ali je ona oduvijek bila voljena i imala posebno mjesto u srcu. Pogotovo u srcu onih koji su izvukli deblji kraj životom u našem društvu.
RuPaul's Drag Race je približio drag kulturu i performansu iz krugova fizičkih prostora LGBTIQ+ zajednice i doveo nam ju u naše dnevne boravke i spavaće sobe, na ekrane televizora, laptopa i mobitela. Iako se mogu pronaći kritike programu, jednu od njih usmjerene na korištenje svađe i prepirki kao marketinški alat programa, ne možemo osporiti da je Drag Race upoznao globalnu publiku s ovim dijelom LGBTIQ+ zajednice i kulture. Od sve češćih prisutnosti drag performansi na festivalima i zabavama, do uočavanja UNHhhh kraljica Trixie i Katye na ekranu djevojke koja sjedi pored tebe u autobusu i trudi se suzdržavati smijeh – drag kultura je sve prisutnija u našim životima i sve više cijenjena. Mnogima je do smijeha, do još jednog reality tv showa, do impresivnih izgleda i uvreda, ali mnogi znaju da postoji neka dublja ljubav i osjećaj utjehe kada se nađeš usred drag kulture ili ju barem pratiš putem ekrana. Mnogi osjećamo olakšanje i prihvaćenost, a mnogi od nas nisu LGBTIQ+.
Što je to u drag kulturi koje privlači ljudi toliko intenzivno, što nudi taj osjećaj olakšanja neovisno o tome jesi li dio LGBTIQ+ zajednice ili samo voliš upaliti reality TV?
Adam All, drag kralj, je rekao Sytlistu da ono što nas veže u toj privlačnosti drag kulture je naš univerzalni strah od različitosti.
„Mislim da svi imamo brigu da nismo poput drugih ljudi, da se nekako ne uklapamo. Drag je umjetnost koja namjerno i izravno prihvaća različitost i koristi ju kao moć, pogotovo onu vrstu različitosti koja može izdvojiti osobu od društvene grupe ili zajednice.
Kada netko ne pripada prirodno onim standardima ljepote i odaberu ne samo prihvatiti to nego i slaviti… veoma je moćno i osnažujuće iskustvo za druge.“
Jednostavno rečeno, drag je ohrabrujuća. Toliko često se poskliznemo i barem na podsvjesnoj razini vjerujemo i težimo jedinstvenoj definiciji ljepote, a drag nam zatim kaže da postoje mnoge različite ljepote.
Iako naše društvene mreže neće uskoro popustiti s pritiskom kojeg stavljaju na naš izgled, drag predlaže zdraviji način nošenja s izražavanjem sebe.
„Iako predstavljaju proširenu slobodu, kreativnost i izražavanje, društvene mreže rade veliki pritisak na nas da se predstavljamo na značajan način,“ kaže Cheddar Gorgeous.
„U drag performansu, radimo istu stvar kao i svi ostali, ali pojačano do maksimuma. Igramo se s time što čini to predstavljanje toliko privlačnim, ali također to otkrivamo kao pomalo smiješno i u potpunosti promjenjivo.
Mislim da je to oslobađajuće za ljude. Važno je shvatiti da ta potreba da budemo viđeni kao autentični, snažni, lijepi – da budemo viđeni na bilo koji način – to nije zapravo važno koliko i dobar provod.“
S time možemo povezati još jedan veliki razlog za ljubav prema drag kulturi – zabavno je.
Možda je Freida Slaves rekla moj najdraži pristup ovom pitanju:
„Koga ne privlače svjetlucave lijepe stvari i ljudi koji žive najbolju verziju sebe, noseći predivnu odjeću, plešući na disko, govoreći i živući svoju istinu bez brige o posljedicama?
Nadilazi barijere jezika i kulture. To je čista, univerzalna radost.“
Anna Phylactic još ističe da je drag bijeg iz svakodnevice:
„Meni, najveći dio draga je igra i radnja svega onoga što ti je rečeno da ne bismo trebali raditi. Dok odrastamo sve postaje sve više ozbiljno. Trebaš misliti o plaćanju hipoteke i računa. Moraš biti odrastao.
Drag je čista suprotnost.“
Može se reći da opčinjenost ovom kulturom divlja po Americi posljednjih nekoliko godina. Zbog toga je gotovo teško zamisliti da samo prije 5 godina, RuPaul je sumnjao da bi televizijski program o drag umjetnicima zaista mogao uspjeti u mainstream medijima.
„Jedini način da su mogli imati razgovor sa mnom je bio da me ismijavaju ili ismijavaju ono što radim,“ rekao je ABC Vijestima u 2016.
Danas, drag umjetnost je uzvišena i dočekana urlicima oduševljenja na sve većem broju festivala i zabava, mnogim od kojih nemaju izravnu poveznicu s LGBTIQ+ identitetima. Iako je Drag Race započeo kao nešto za što se moglo pretpostaviti da će privući gej muškarce, mnogi umjetnici su se iznenadili shvativši koliko od njihovih obožavatelja su zapravo obožavateljice – uglavnom mlade žene iz malih mjesta.
Ove mlade obožavateljice iznimno cijene drag kulturu, a njihova prisutnost na društvenim mrežama drag kraljica je značajna i mnogima neočekivana. Pogotovo uzimajući u obzir da se drag često smatra uvredljivim ženama, mnogi zastanu i počnu promišljati što toliko rezonira u dragu s publikom širom od same LGBTIQ+ zajednice, a pogotovo s mladim ženama.
Iako teme drag kulture koje obuhvaćaju pobunu i nekonformizam opresivnom društvu jesu usmjerene queer publici, one su značajne za sve mlade ljude, posebno uključujući i žene koje se bore s prihvaćanjem i definiranjem vlastitog identiteta u svijetu koji zahtjeva i ujedno kažnjava svaki izraz i predstavljanje tog identiteta.
Možda glamur i sjaj jest ono što ih inicijalno privuče, ali mnogima je izrazito inspirativno osjetiti naglasak na individualnost i kreativnost koji drag uvijek ima.
„Kada sam se prvi put susrela s drag umjetnosti, samo mi je bilo zabavno,“ rekla je Lily, mlada djevojka u intervjuu sa Slate.com. „Ali kada sam naučila koliko različitih vrsta drag umjetnosti ima, tada sam zapravo počela cijeniti koliko se osvrće na individualnu osobu, njihov stil, i koliko to može biti učinkovit način izražavanja sebe.“
Mnoge žene smatraju drag umjetnosti daleko od uvredljivom, iako je postavljen veliki naglasak na estetiku, ta estetika je i dalje preuveličana verzija onog smatrano ženskim, ali nije ograničavajuće u tome – štoviše, pokazuje da možemo biti mi, možemo biti drugačiji i ne slušati standarde ljepote, karikirati ih, preoblikovati, odbaciti ih i osnažiti svoje. Previše je oblika ženstvenosti, percepcija i individualnih izraza da bi se osjećale ograničeno.
Trannika Rex, drag kraljica misli sljedeće o mladim djevojkama-obožavateljicama:
„Sretna sam pokazati drag svakome tko ga želi vidjeti. Drag je ušao u moj život u čudnom vremenu i otvorio prozore, pustio malo sunca unutra. Ako to može učiniti za djecu, ja sam za.“
Kultura odabrane obitelji i prihvaćanja sebe, svojih sestara i braće LGBTIQ+ identiteta, je ono što je održalo drag performansu da doživi globaliziranu slavu. Zajedništvo, ljubav i zaštita koju su pronalazili u ovim performansama vrijednosti su koje je teško ukloniti iz LGBTIQ+ zajednice, uključujući drag umjetnost u kojoj često vidimo njihov odjek.
Drag kultura, pogotovo ova globalizirana i uljepšana za medije i nacionalne televizijske programe, ima svoje mane i zaslužne kritike, koje zaslužuju vlastiti tekst i pozornost.
Iako je ova kultura tek počela tinjati malo jače u našim klubovima i na otvorenim koncertima, izvan queer zabava i Pride događaja, njezin utjecaj, poziv k autentičnosti uz zabavu i igru, osnaživanje i proslava drugačijosti koju svatko od nas osjeti makar u najmanjem djeliću sebe, ako ne u ogromnom komadu našeg identiteta – to je nešto što trebamo i očito, pomalo, objeručke dočekujemo. Ipak je činjenica da nisam jedina koja je vidjela Trixie i Katyu na ekranu nepoznate osobe u javnom prostoru.
A ponekada sam i sama bila ta mlada djevojka, citirajući ta dva odrasla gej muškarca u perikama. I osjetila tu ljubav, zaštitu i prihvaćenost od nepoznatog ženstvenog muškarca. Samo na osnovi toga što sam i ja drugačija. Makar bila i drugačija od njega.