Teorija privrženosti: kako gradimo odnose s drugima

Životom u zajednici, ljudi stvaraju razne vrste odnosa: obiteljske, prijateljske, romantične, poslovne itd. Ovi se odnosi razlikuju zbog vanjskih i unutarnjih faktora, tj. zbog okolnosti i zbog naše osobnosti. Moderna psihologija i socijalni rad tu navode još jedan segment koji definira naše veze s drugima: tzv. teoriju privrženosti.

Teorija privrženosti povezuje odrasle romantične i prijateljske odnose s onim između djeteta i roditelja. Utjelovio ju je psiholog John Bowlby 50.-ih godina prošloga stoljeća, no pd tada značajno je napredovala. Bowlby je zaključio da je način na koji smo odrastali i ponašali se u djetinjstvu korijen svih daljnjih veza. Teorija privrženosti dijeli se na 4 dječja i 4 odrasla stila. Četiri odrasla stila privrženosti u romantičnim odnosima su: sigurna, zaokupljena, odbacujuća  i bojažljiva.

#1 Sigurna privrženost

Ljudi s ovom vrstom privrženosti imaju pozitivnu sliku o sebi i drugima. Lako se emocionalno otvaraju, postavljaju zdrave granice u vezama i shvaćaju da ako osoba prekine s njima, to ne umanjuje vrijednost njih kao osobe. Obično su im veze dugotrajnije. Takvi su ljudi imali zdrave, tople i bliske odnose s roditeljima tijekom odrastanja.

 #2 Zaokupljena privrženost

Karakterizira ju nisko mišljenje o samome sebi, a vrlo visoko o drugima. Ovakvi ljudi su ovisni o prihvaćanju drugih i potvrdi svojih partnera, imaju veliku potrebu za dodirom i intimom. Lako se zaljubljuju, a istovremeno se osjećaju anksiozno oko toga voli li ih njihov partner. Čak i kada im druga osoba to potvrdi, sumnjaju u istinitost tih riječi. Ljubavne odnose im definiraju velika ljubomora, čak opsesija, seksualna privlačnost i želja za uzvraćenim emocijama. Odnosi s roditeljima bili su im nedosljedni, ponekad zadovoljavajući, a ponekad zanemarujući dijete, čime je ono naučilo stavljati druge na prvo mjesto te je nesigurno u istinitost tuđih osjećaja.

 #3 Odbacujuća privrženost

Sam naziv zvuči kontradiktorno, zato što i jest! Takve osobe imaju visoko mišljenje o sebi, a nisko o drugima, te iako imaju unutarnju potrebu za intimnim odnosima, izbjegavaju ih pod svaku cijenu. Zadovoljni su biti sami te smatraju da su bliski odnosi precijenjeni. Veze umanjuju njihov osjećaj neovisnosti, plaši ih biti ranjiv te općenito imaju stav kako nikome ne treba vjerovati. Ako i razviju osjećaje prema nekome, nesigurni su u njih i pokušavaju ih zatomiti ili ignorirati umjesto produbiti odnos. Većinski se razvija iz obiteljskih odnosa u kojima su roditelji bili emocionalno distancirali i nisu zadovoljavali djetetove potrebe, bilo osnovne fizičke ili psihičke, te je dijete prestalo tražiti „utjehu“ u drugima.

#4 Bojažljiva privrženost

Posljednja i ujedno najrjeđa vrsta privrženosti, slična je prethodnoj, no ima nekoliko ključnih razlika. Ove osobe imaju nisko mišljenje o sebi, ali i drugima. Poput „odbacujućih“, i oni imaju strah od bliskosti, odbijaju se pretjerano približiti i otvoriti ljudima te im ne vjeruju. No, s druge strane, oni nisu zadovoljni ni sami, jer imaju potrebu za intimom, zbog čega su u stanju gotovo vječnog unutarnjeg konflikta. Ljudi s ovom vrstom privrženosti najskloniji su brojnim seksualnim partnerima, PSP odnosima i općenito „površnim“ seksualnim aktivnostima, jer time zadovoljavaju barem fizičku potrebu za intimom.  Najčešće su imali toksične i burne odnose tijekom odrastanja, stoga su navikli na kaos, te kada su u mirnoj i zdravoj vezi osjećaju se nelagodno i često „bježe“.

Kako se nositi s tim stilovima?

Nijedan od ovih stilova nije zacrtan u kamenu, tj. čak iako osoba ima određen način privrženosti od ranog djetinjstva, ne znači da se on kroz život ne može promijeniti ili navesti da bude siguran (privrženost broj 1). Neki od načina na koji se „nezdravi“ stilovi mogu poboljšati su:

  • Meditacija i svjesnost: potrebno je provesti puno vremena razmišljajući o samome sebi, osjećajima koji se bude kada ulazimo u veze te zašto se tako osjećamo. Meditacijom možemo smiriti anksiozne misli i objektivno sagledati situaciju.
  • Psihoterapija: njome možemo dobiti točnu dijagnozu našeg stila privrženosti i stručnu pomoć prema promjeni štetnih ponašanja i misli.
  • Zdravi odnosi: ako smo u djetinjstvu navikli na nepovjerenje, kaos i usamljenost, možda najvažniji faktor je izgraditi čvrste i snažne odnose s ljudima kojima možemo vjerovati i vole nas, kako bismo se uvjerili da se naša negativna iskustva ne odnose na svih

Naravno, ovo je skraćen i generaliziran opis svakog od stilova. Ne baziraju se svi na djetinjstvu i ne znači da se svaka osoba s istim stilom osjeća identično. Ako si znatiželjan/a o svome stilu privrženosti, postoji hrpa online testova s provjerenih stranica (npr. https://quiz.attachmentproject.com/ ) koje ti mogu dati približan odgovor, ali naravno jedina pouzdana „dijagnoza“ je ona nakon više sati razgovora s psihologom. Ljudski odnosi, pogotovo oni romantični, su kompleksni, stoga se nadamo da je ovaj članak pomogao u edukaciji o različitim pristupima, situacijama i problemima u vezama!

 

Izvor, izvor