Kako se uspješno i zdravo svađati u vezi?

 

Budite znatiželjni o svojim ponavljajućim svađama

 

Psihoterapeuti za partnere/ice se često susretnu s pojavom da se mnogi parovi posvađaju popodne, na radni dan. Najčešće je uzrok u tome što jedna osoba dođe s posla ili s fakulteta i potrebno im je neko vrijeme da imaju malo mira i odmore od izmarajućeg dana, a druga osoba ima potrebu da podijeli kako su oni proveli dan i da ih se sasluša. I onda kada slušanje nije ispunjeno pozornosti, osjećaju se nepoštovano i nevoljeno i krene se u svađu o tome kako ih oni ne slušaju i ne cijene. A zapravo je samo jednostavno rješenje u tome da jedna osoba shvati da je drugoj potrebno malo vremena i tek kada su odmorni (još bolje ako su se i nedavno najeli) će moći pozorno i s radošću saslušati priču o danu svoje voljene osobe.

Ako imate određene svađe koje se ponavljaju, osvrni se na njih sa znatiželjom i popričaj sa svojom osobom o tome što se događa, o čemu razmišljaju i što im je potrebno kada se takve svađe odvijaju. Nemojte pričati o tome usred same svađe, nego kada ste oboje mirni i odmorni.

 

Odaberite vrijeme za svađanje

 

Koliko god naša komunikacija s našom osobom bila otvorena, nijedan razgovor pa tako ni rasprava ne mogu biti dobri ako nemamo dovoljno vremena za njega, ako je netko umoran, gladan ili već izrazito uznemiren. Ako se krenete svađati, emocije se rasplamsaju, možda se i koji glas povisi ili pasivna agresija provuče u riječi, jednostavno recite: „Ajmo nastaviti ovo navečer, kada imamo više vremena.“ Ili sutra, kada se naspavate.

Kada znaš kada ćeš sjesti s nekime i raspraviti nešto, imaš vremena umiriti se, pripremiti se i promisliti kako se ti osjećaš i što ti je potrebno.

Najbolji način da iskomuniciramo svoje osjećaje je zapravo na miran i racionalan način, kako ne bismo postali defenzivni i napadajući i time neuspješno išta razriješili, već se samo „posvađali“. Najčešće svakakve riječi izlete u trenutcima nabijenih emocija, u trenutku boli ili bijesa i one nisu toliko realne izvan tog trenutka. Ali riječi imaju svoju težinu neovisno o tome i one ostaju s nama.

To nas dovodi do sljedeće preporuke:

 

Pauzirajte svađu ako trebaš pauzu ili tvoja osoba treba pauzu

 

Tijekom svađe je često da jedna osoba ili obje uđu u „fight, flight or freeze“ stanje, odnosno da postanu defenzivni i svađaju se, prepadnu se i žele pobjeći iz situacije ili se zalede i ne mogu funkcionirati i razgovarati te samo čekaju, bez reagiranja, da druga osoba odustane i pusti ih na miru.

Ovo se češće događa kada uđemo u svađu kada smo već umorni ili gladni ili nemamo uspostavljen osjećaj povjerenja prema drugom osobi ili imamo traume od sličnih svađi.

Kada je osoba u takvim stanjima, rješavanje problema je gotovo nemoguće. Samo se može dovesti do dodatnih povreda osjećaja i novog problema za riješiti. Nitko neće zadovoljno izaći iz te interakcije, već će svatko biti frustriran i emocije će postati samo intenzivnije.

Ako primijetiš da se osjećaš previše uzrujano i ne uspijevate uspješno komunicirati, ili tvoja osoba je previše stisnuta i povučena ili pak bijesna i burna (ili oboje naizmjenice) predloži pauzu na način da se tvoja osobe ne osjeća kao da ih napuštaš i odlaziš iz razgovora. Jednostavno neka jedno od vas kaže: „U redu, želim imati ovaj razgovor i želim ovo riješiti. Treba mi 10-15 minuta da se smirim. Volim te, ne odlazim. Vratit ćemo se na ovaj razgovor i pronaći rješenje.“

Pauza može biti takva da odete svako u jednu prostoriju, zajedno ili sami se prošetate, odete na sladoled ili samo promijenite okolinu – odete pričati u park. Ali imajte na umu da pričate u privatnosti ako će možda netko imati potrebu plakati i ugodnije im je to činiti u privatnosti.

Nakon male pauze, mirniji smo i spremniji napraviti stvaran napredak u rješavanju problema.

 

Reci što želiš, ne što zamjeraš. Zatraži umjesto prigovaranja

 

Svađe često počinju s prvim riječima „Ti uvijek“. Umjesto da pitamo svoju osobu da učine ono što želimo, primjerice počiste po kući ili odvoje vremena za nas, mnogi od nas gotovo refleksivno krenemo na zamjerke i prigovore.

Lakše je reći partneru/ici da nešto nikada ne rade ili im čak objašnjavati zašto to nikada ne čine a trebali bi, umjesto da im kažemo što je to što bismo htjeli da čine.

Rečenica „ne osjećam se bajno, stresira me kako kuća izgleda. Možeš li počistiti?“ je puno izravnija i ima više poštovanja nego govorenje partneru/ici da oni ne ispunjavaju tvoje potrebe i želje. I mnogo je vjerojatnije da će osoba zaista nešto i učiniti po pitanju toga što ti je potrebno.

 

Slušaj i pitaj za pojašnjenja

 

Kada dođe vrijeme za razgovor i raspravu, zaista slušaj svoju osobu, bez prekidanja. Pogotovo kada ti osoba kaže da se osjećaju kao da ih ne vidiš, ne čuješ ili ne razumiješ, ili svo troje, potrebno je da ih saslušaš do kraja, sve što imaju za reći i onda pitaj za pojašnjenja o onome što ne shvaćaš.

Pitanje „zašto se ne osjećaš kao da te čujem i razumijem?“ je mnogo kvalitetnije od rečenice „pa slušam te pa bi se trebala/trebao osjećati shvaćeno.“

Kada pričate, pripazi na svoj govor tijela. Sjedi okrenuto prema njima i održavaj kontakt očima jer je i to signal da pratiš što ti govore. Te malene navike mogu značajno umanjiti broj budućih svađa.

Naravno, tijekom bilo kakvog razgovora pa tako i svađe, uvrede i povrede ličnosti bi morale biti izbjegnute u svakom slučaju. Kada dođe do toga da se nekoga naziva nekakvim imenima, vrijeđaju se, razgovor mora stati. Takav ne vodi nigdje drugdje osim do povrede koja možda će biti prevelika za oporavak. Treba se vratiti temi razgovora tek kada se obje osobe ohlade.

 

Nauči kako se ispravno ispričati svojoj osobi

 

Često se priča o tome da ljudi imaju različite oblike na koje shvaćaju, daju i primaju ljubav: nekima je to kroz česte dodire, riječi potvrde, romantične geste, darove, činove usluga poput čišćenja kuće ili kuhanja jela, nekima kroz samo jednu od tih stvari ili kombinaciju nekoliko. Ali rijetko kada se spominje da ljudi imaju i različite oblike kako shvaćaju, daju i primaju isprike. Nije dovoljno priznati da smo povrijedili osobu koju volimo i da im se moramo ispričati, već je važno znati kako im se ispričati.

Neke osobe žele velike geste koje prate riječi isprike, poput velikih buketa cvijeća, nakita, izlaska na jelo ili čak na neki izlet, dok drugi žele čuti i vjerovati u riječi: „Žao mi je što sam te povrijedila/povrijedio time i potrudit ću se to ne ponoviti.“ Saznati što je potrebno tvojoj osobi je proces pokušaja i neuspjeha i uspjeha, ali neki ti znaju i sami reći, a nije teško reći i pitati: „Žao mi je što sam te povrijedio/povrijedila time što sam učinio/učinila. Trudit ću se to ne ponoviti. Kako ti se još mogu ispričati, kako ti se mogu iskupiti?“

 

 

 

Izvor