Kako je seks drugačiji za osobe na spektru autizma

Osobe koje su na spektru autizma svakako jesu seksualne osobe.

Seksualni životi osoba na spektru autizma su podjednako raznoliki koliko i seksualni životi tipičnih osoba.

Seks ponekad može biti zbunjujući za svakoga. Možda pokušamo nešto novo i naš partner reagira užasavanjem, ili nas pitaju da u trenutku strasti ih uveselimo svakakvim nepristojnim riječima i mi se ne možemo sjetiti nijedne.

Ali za nas na spektru, seks može biti kompliciraniji od toga.

Iako je svaka osoba s autizmom drugačija – s razlogom se to opisuje kao „biti na spektru“ – postoje neke slične stvari u kojima se mnogo nas pronalazi.

Komunikacija nam često predstavlja izazov – možda smo se naučili kako da izgledamo kao da vas razumijemo, ali vjerojatno interpretiramo vaše misli i motive veoma drugačije od onoga što ste naumili.

Možda imamo i probleme sa senzornom integracijom – možda se ne možemo nositi s glasnim zvukovima ili intenzivnim emocijama, ili se mučimo s koncentracijom i moramo se usmjeriti na nešto specifično da bismo mogli ostati prisutni u trenutku.

Osim toga, mnogi od nas – uključujući mene – nemamo „verbalni filter“ koji drugi ljudi imaju, što često znači da ćemo reći ili učiniti nešto što je nama potpuno logično, ali zbunjujuće i potencijalno šokira ljude oko nas koji su neurotipični.

Činjenica je da mi moja otvorenost prema seksu i seksualnosti omogućava da pišem ovakav članak bez da se osjećam imalo neugodno. I zašto bih se trebala osjećati neugodno? Seks u svakom svojem obliku je normalan i prirodan.

Loša strana toga se pojavi kada druge osobe ne razumiju moju motivaciju. Razgovarat ću o najosjetljivijim seksualnim temama u bilo kojem trenutku, neovisno gdje se nalazim, ako to smatram zanimljivim.

Neurotipični ljudi (osobe koje se ne nalaze na spektru autizma) će često neispravno pretpostaviti da smo mi, autistični, neseksualni.

Autorica Katherine May je veoma dobro upoznata s tim stavom:

„Moja zadnja knjiga, The 52 Seductions, je bio memoar o seksu u ozbiljnoj vezi koji sam napisala prije nego što sam dobila svoju dijagnozu. Sada kada ju opet čitam mi je jasno da je to zapravo bio moj način nošenja sa seksom jer sam osoba s autizmom. Česta reakcija koja me dočeka kada kažem ljudima da sam autistična je: „Ali napisala si cijelu knjigu o seksu!“ Pretpostavka je da smo u cijelosti neseksualna bića.“

Uglavnom smo sve drugo osim toga – ali ta pretpostavka, uz česte teškoće u otvorenoj komunikaciji, mogu imati velike posljedice.

Andrew dijeli svoje iskustvo:

„Skoro sam imao nepotrebno obrezivanje. Nikada nisam naučio povući svoj prepucij (kožicu na vrhu penisa) dok sam odrastao pa je postala uska i bolna. Reakcija osobe s kojom sam imao seksualni odnos je bila da bi trebao razmisliti o obrezivanju, ali kada sam otišao do doktora rečeno mi je da je bol uzrokovana lošom higijenom. To nikada nije bilo spomenuto u mojoj obitelji dok sam odrastao. Seks je bila taboo tema i naučio sam mnogo nezdravih „savjeta“ iz pornografije. Sram i anksioznost su imali veliku ulogu u tome, pretpostavljam – ali mislim da je bilo i velikog nerazumijevanja autizma u mojoj obitelji. Bio sam dijagnosticiran kao dijete s posebnim potrebama i mislim da je to dovelo do toga da me mnogi ljudi etiketiraju kao neseksualnim jer sam bio nezreo za svoju dob. Takvo etiketiranje, da nismo seksualna bića, je veliki problem za osobe s invaliditetom – i nama je potrebna povezanost i socijalna interakcija, i ako nemamo povezanost s ljudima, ta potreba se realizira u drugim stvarima kao, na primjer, ovisnosti. Za mene je to bilo kockanje, za druge to može biti alkohol, droga ili pornografija.“

Ako imaš teškoće s komuniciranjem i odrasteš u obitelji koja ne želi pričati o seksu, koliko je nade za tebe da ćeš samostalno sve naučiti i shvatiti?

Može biti veoma teško čak i kada imaš određenu razinu svjesnosti samog sebe, ali ne shvatiš da radiš nešto kao i ostatak društva ne zato što to želiš, nego zato što misliš da se to očekuje.

Amalena Caldwell je autistična spisateljica koja piše blog Some Girl With A Braid i o tome ona kaže sljedeće:

„Imam veoma pozitivan stav prema seksu i puno sam otvorenija za razgovor o tim stvarima nego većina ljudi – što se moram prisjetiti obuzdati nekada kako ne bi drugima bilo neugodno. Mislim da zbog svojeg autizma ne vidim ta stroga pravila koja postavlja ostatak društva. Postoji mnogo toga što društvo kaže o tome kako bi djevojka trebala ponašati se u seksu i vezama samo zato što je djevojka, a ja ponekad samo to odbacim i radim ono što mi je dobro. Na primjer, realizacija da sam biseksualna je bila čudna. Uvijek su mi se sviđali muškarci i imala bih simpatije – kao što mi društvo nalaže da bih trebala – ali imala sam samo jednu pravu zaljubljenost u djevojku prije nego sam shvatila samu sebe. Bila sam odgurnula te osjećaje i nisam o tome razmišljala godinama, odlučila sam koncentrirati se samo na dečke jer je to bilo lakše. I onda je netko istaknuo to da gledam u djevojke i shvatila sam da ne moram voljeti samo muškarce ili samo žene, onako kako društvo voli gurati ljude u kutije. Mogu voljeti bilo koga tko me privlači. Mislim da ne razumijem društvo veoma dobro i to mi daje slobodu jer sam shvatila da ono što me mučilo jednostavno nije imalo logičkog smisla. Iako mi je teško pronaći osobu s kojom bih se seksala jer sam autistična, mislim da mi ipak na kraju daje više užitka i slobode u seksu kojeg imam u životu.“

Koncentriranje može biti teško kada si autistična osoba. U bilo kojoj situaciji – romantičnoj, seksualnoj, ili jednostavno na poslu – izazov mi je ostati koncentrirana na ono što se događa i očekuje od mene.

Lila je podijelila svoje misli i slične probleme:

„Često odlutam mislima tijekom seksa. Ne znam što govoriti svojem partneru i nakon nekog vremena osjećam gotovo ništa – osim ako mi nešto ne izaziva fokus na vlastito tijelu, ne osjetim užitak. Potrebno mi je to da partneri pričaju sa mnom ili pruže mnogo fizičke stimulacije ili dodir koža-na-kožu. Ako sam opijena onda teže gubim koncentraciju. U biti mislim da mi je potrebno mnogo mentalne stimulacije jer inače odlutam mislima, počnem razmišljati o drugim stvarima i postane mi dosadno.“

Nekim ljudima dijagnoza autizma donese objašnjenja toga zašto se osjećaju tako kako se osjećaju.

Jo: „Dijagnosticirana sam relativno kasno u svojem životu. Bila sam oženjena 34 godine ali nikada baš nisam uživala u seksu. Nakon dijagnosticiranja, razgovarala sam sa svojim mužem i sada smo zadovoljno u celibatu.“

I u tome i jest poanta – svi imaju različite načine kojima se nose sa stvarima. Ne postoji zakon koji propisuje da svi moramo imati intenzivan seksualni život – najvažnije je da su sve osobe uključene zadovoljne i da im je ugodno.


Izvor