Rodni razdor u pružanju oralnog seksa

Započnimo s očitom ali potrebnom mišlju za istaknuti: nikada ne smijemo forsirati nekoga da čine nešto seksualno što ne žele činiti ili se ne osjećaju ugodno činiti.

Za svaki seksualni čin koji jedna osoba obožava, postoji druga osoba kojoj je taj seksualni čin seksi isto koliko i čišćenje odvoda u tuš kabini. Oralni seks je jedan od najviše polarizirajućih seksualnih činova.

Danas, čak i u ovo vrijeme dok je analna igra i pogotovo oralno-analna igra u seksu jedan od trendova, nešto toliko jednostavno poput oralnog seksa je i dalje neuravnotežen odnos primanja i davanja u heteroseksualnim odnosima. Prema istraživanju Kanadskog žurnala ljudske seksualnosti, više je nego dvostruka vjerojatnost da će žene davati oralni seks svojim hetero i cis muškim partnerima nego što će njihovi partneri uzvratiti njima istim činom.

Zašto i dalje toliko (cis i hetero) muškaraca, u pravilu, odbijaju spustiti glavu između nogu žena?

Muškarci koji odbijaju pružiti oralni seks svojim partnericama su česta pojava i problem u mnogim heteroseksualnim odnosima.

Mlade žene su često uznemirene i ne znaju riješiti taj problem sa svojim partnerom koji nema interes istraživati njihovo tijelo na različite načine, a oralni seks je jedan od najčešćih dilema parova.

U redu je ne biti raspoložen za oralni seks svaki dan u svakom trenutku, a ako tvoj partner jednostavno nikako ne može osjećati ugodu oko tog čina, to bi se trebalo poštovati.

Ali što kada razlog kod mnogih slučajeva odbijanja tog čina leži u principu da muškarac neće pružati oralni seks ženi na principu ideje da su ženska tijela i genitalije ružni, gadni, suviše komplicirani ili nisu vrijedni tog truda?

Vrijeme je da ta ideja izumre iz svih odnosa, svih rodova i seksualnih orijentacija, pa tako i heteroseksualnih.

Mnogim muškarcima je odbijanje pružanja oralnog seksa temeljeno u mizoginiji, smatrajući taj čin odvratnim ili kao da umanjuje njihovu muškost – ili oboje. „Pravi muškarci se ne spuštaju.“

Ili s druge strane, nemaju osnovno razumijevanje orgazma (cis) ženskog tijela i misle da je vaginalni seks i penetracija vrhunac užitka za sve uključene.

Ljepota oralnog seksa leži u intimnosti i prihvaćenosti koja boja taj čin: u potpunosti se posvećujemo svojoj osobi i njihovom zadovoljstvu i užitku, u potpunoj smo kontroli njihove seksualne energije.

Naravno da mnoge cis žene ne vole primati oralni seks, ali to ne mijenja činjenicu da postoji dvostruki standard kada pričamo o oralnom seksu općenito. Trebali bismo htjeti pružiti oralni seks svojoj osobi jer želimo da se dobro osjećaju i, najčešće, jer želimo da dožive orgazam.

Mnogi hetero i cis muškarci se vole osjećati dominantno i kao da su u kontroli tijekom seksa te zbog toga se mogu i osjećati kao da su neravnopravni i niži kada pružaju oralni seks. Ali pružanje oralnog seksa može, i često je, veoma dominantan čin pružanja užitka.

Kada, u pravilu, muškarci odbijaju pružiti oralni seks svojim partnericama, doprinose uvjerenju da ženska tijela postoje isključivo za pružanje užitka muškarcu, a njihov seksualni užitak je drugi po važnosti ili u potpunosti ignoriran. Često se, ne nužno namjerno, time govori da ženski užitak nije vrijedan truda, ako se ne dobije nešto zauzvrat.

Za mnoge cis žene, primanje oralnog seksa je značajno za emocionalno stanje zbog internaliziranog uvjerenja da su njihove genitalije ružne, da čudno mirišu ili su neprivlačnog okusa i da ne izgledaju „kako bi trebale izgledati“. Estetski zahvati na vulvama su sve češći, a veliki broj žena koje kirurški promijene izgled svojih genitalija su djevojke ispod 18 godina starosti, a porast tog interesa za vaginoplastikom, labioplastikom, korekcijom stidnih usana i „intimnim pomlađivanjem“ raste i u Hrvatskoj. Vrlo vjerojatno naši nazivi za genitalije koje su isključivo „stidne usne“ i „stidne dlake“ nisu od velike pomoći kada želimo srušiti ideju da između naših nogu bilo što prirodno i zdravo može biti „stidno“ i vrijedno srama.

Vulve nemaju okus krafne ni miris cvijeća, ali ni penisi nemaju okus banane, kao što niti sperma nema okus ananasa, što je često i vrlo krivo uvjerenje mnogih mladića.

S manjkom seksualne edukacije i sve više prisutne nerealistične i neetičke pornografije, koja je većinski napravljena za užitak muškaraca, doprinosimo problemu. U pornografiji, od koje nažalost mnoge mlade osobe „uče“ zbog izostanka kvalitetnog obrazovanja u javnom sustavu i izostanka zdravog razgovora o seksu u društvu, primanje oralnog seksa kod žena je izuzetno rijetko, za razliku od davanja oralnog seksa muškarcu. Dok je pušenje praktički očekivano tijekom seksa, žene ne očekuju, kamoli zatraže, da ih se zauzvrat liže. Usput da još izrazimo našu potrebu za boljim izrazima za sve ove činove na hrvatskom jeziku, uz potrebu za adekvatnim nazivima za genitalije.

Da ponovimo, naravno da određene osobe jednostavno ne vole oralni seks, bilo pružati ili davati. Možda ne vole teksturu ili ih odbija na drugoj razini, senzorički ili emocionalno, koji god razlog imali da ne želimo nešto činiti seksualno  ili seksati se uopće, je vaiidan i mora biti poštovan unutar bilo kojeg odnosa.

Svakako, poštovanje sebe i druge osobe uvijek mora biti prisutno u seksu, ali ne moramo činiti niti voljeti neki čin da možemo preispitati vlastite ili društvene razloge iza određenih seksualnih trendova ili navika ponašanja u odnosima.

Činjenica je da mnogi muškarci se i dalje nose s utjecajima odgoja koji oblikuju žensko tijelo kao mističnu nagradu koja pruža zadovoljstvo, ali u isto vrijeme njezine genitalije koje su ciljane, one su ružne, odbojne, smrdljive i prema trenutnim trendovima moraju ličiti više na bezdlako dječje međunožje nego ono odrasle žene. Naravno, nema ni u uklanjanju dlaka nešto inherentno patološki, ali kao društvena pojava pogotovo u kontekstu žena i naše povijesti prema ženskom tijelu, tjelesnim dlakama i pedofilije, nešto mračno se skriva u početcima ovog trenda, ali i u zahtjevima pojedinih osoba da njihove partnerice ili partneri izgledaju što „nevinije“ i zapravo, bliže djetetu.

Činjenica je da ni žene, a kamoli muškarci nisu podučavani mnogo o jednakopravno dijeljenom užitku i zadovoljstvu u seksu, a ono što su „naučili“ iz pornografije je rijetko kada ako ikada, prikazivalo pošten, jednakopravan odnos zadovoljstva u seksu koji je realističan, varirajući, tih i glasan i smiješan i blesav i romantičan i prijateljski i dug i kratak i osrednji a sasvim dobar za svih, ispunjen različitim tijelima i osobama i grimasama i zvukovima – i svi su normalni i zdravi i realni – onakvi kakvi se odvijaju u našim osobnim prostorima i privatnosti kojoj kamera ne postavlja bespotrebne standarde za ispuniti glumom i korigiranjem sebe u trenutcima užitka i opuštenosti.

Rijetko tko nije upoznao muškarca, makar na hodnicima srednje škole, koji je spreman javno reći da je oralni seks ponižavanje (pogotovo ako on daje ženi), ili da je to ženski posao, ili da to nije vrijedno truda, da su žene prekomplicirane da bi postigle orgazam, da je njegova tehnika odlična i nevrijedna truda za neku koja ne zna uživati u tome ili „isključiti mozak tijekom seksa“, da je to prljavo, smrdljivo, naporno, dugotrajno i tako dalje i tako bliže. Možda je prijatelj našeg partnera, partner naše prijateljice ili naš partner. I vrijedi preispitati taj stav, makar u sebi i s onima koji su spremni razgovarati i preispitati mišljenja koja su im nametnuta kao mladima, prije nego su imali izbora i znanja birati ih.

U društvu postoji rodni razdor u pružanju oralnog seksa. To znamo iz filmova, iz pornografije, iz razgovora u birtijama i fakultetskih hodnika, poslovnih pauza i neugodnih šala, iz žaljenja naših poznanica i prijateljica, iz naših spojeva i dijeljenih kreveta.

Mišljenja usvojena u primarnom odgoju nisu osuda za život – kao odrasle osobe imamo taj potencijal i ako se potrudimo, alate da usvojimo zdrava uvjerenja i vrijednosti. Zdrava uvjerenja i vrijednosti su ona koja se temelje na vjerovanju da su drugi podjednako vrijedni kao mi, da kao ljudska bića imamo inherentnu vrijednost i da naša tijela nisu inherentno prljava niti odbojna. Pogotovo ona svježe otuširana.

Ako tvoj partner ne voli pružati oralni seks i tebi to nije napeto, vi se ne morate oralno seksati – apsolutno je validno i niste jedini par na svijetu koji gušta bez tog aspekta seksa.

Ali ako tvoj partner odbija pružati oralni seks, intenzivno se osjeća oko toga, a ti se osjećaš čak i najmanje posramljeno ili umanjeno zbog toga, bio ti taj oralni seks toliko važan ili ne, vrijedi razgovarati o tome unutar veze. Zašto je to tako? Zna li on zašto se tako osjeća?

Ako misliš da je određeno uvjerenje o statusu žene uzrok te odbojnosti od ideje da ti se spusti među noge, ili si čak dobila potvrdu – je li vrijedno biti s nekime tko, makar i na jednoj razini (ali to onda znači da i u cjelini) vjeruje, duboko negdje u sebi, da si manje vrijedna od njega?

Moramo poštivati ono što volimo u seksu i ono što ne volimo. I ono što vole drugi i ne vole drugi. Ali ne smijemo podržavati navike i odbojnosti prema zdravim navikama i užitku koje su temeljene na poražavajućim vrijednostima o ljudskom pa tako i ženskom rodu.