Podsjetnik: ljubav nikad ne bi smjela boljeti!

Veze mogu biti i jesu lijep dio života, a uz sve divne stvari koje biti zaljubljen/a i u vezi nosi sa sobom, važno je zapamtiti jednu osnovnu stvar: u vezi moraš biti siguran/na i osjećati se dobro u vlastitoj koži.

Iako se o tome ne priča uvijek dovoljno otvoreno, nasilje u vezama među mladima itekako postoji i nije tako rijetko kako se možda čini. Udaranje, šamaranje ili guranje nikada nije znak ljubavi niti nešto što treba tolerirati ili opravdavati.

Osim fizičkog nasilja, postoji i seksualno nasilje, koje uključuje bilo kakav oblik neželjenog seksualnog ponašanja. To može biti sve od neugodnih komentara do pritiska na poljupce ili seks. Ako se ne osjećaš ugodno ili ne želiš nešto, to bi uvijek trebalo biti dovoljno, jer pristanak mora biti jasan i dobrovoljan, bez nagovaranja, pritiska ili osjećaja krivnje.

Važno je razumjeti i da nasilje ne mora nužno ostaviti fizičke tragove. Emocionalno nasilje često je tiše, ali jednako štetno. To su situacije u kojima te netko vrijeđa, spušta tvoje samopouzdanje, čini da se osjećaš manje vrijedno ili pokušava kontrolirati s kim se družiš i kamo ideš. Ljubomora koja prelazi zdravu granicu i izoliranje od prijatelja ili obitelji nisu znakovi ljubavi, nego upozorenje da nešto nije u redu.

Ako si ikada bio/la ili se nađeš u vezi u kojoj si povrijeđen/a, lako je početi kriviti sebe. Možda si se pitao/la jesi li nešto mogao/la napraviti drugačije. Ali važno je razumjeti da u takvim slučajevima problem nikad nije u tebi. Nitko ne zaslužuje biti povrijeđen, bez obzira na situaciju. Nasilje se ne događa zato što nisi bio/la dovoljno dobar/ra ili dovoljno jak/a.

U zdravoj vezi nema straha. Ako te partner/ica kontrolira, stalno provjerava gdje si, ulazi ti u poruke ili društvene mreže, prijeti ti ili te čini nesigurnim/om, to nije okej. Također, ako osjećaš pritisak da radiš nešto što ne želiš, bilo emocionalno ili fizički, to je znak da tvoje granice nisu poštovane.

Ako prepoznaješ ovakve situacije u svojoj vezi, važno je znati da nisi sam/a i da postoji pomoć. Razgovor s nekim kome vjeruješ može biti prvi korak, bilo da je ta osoba prijatelj/ca, član/ica obitelji ili neka odrasla osoba kojoj vjeruješ. Traženje pomoći nije slabost, nego znak da brineš o sebi.

A ako se ikada osjetiš ugroženo ili u opasnosti, najvažnije je maknuti se iz te situacije na po tebe siguran način i potražiti pomoć.

Ljubav bi trebala biti sigurna luka, a ne nešto što te povređuje. Zaslužuješ odnos u kojem se osjećaš poštovano, mirno i slobodno biti ono što jesi!

Piše: Lucija S., 05.04.2026.